Ovaj neobični i za svoje vreme pomalo neshvatljivi čovek rodjen je u Trebinju 1880. godine, gde je proveo detinjstvo i prvu mladost. Mnoge ljude tada je mamila obećana zemlja Amerika. Medju njima je bio i ovaj Hercegovac. Za ovog radoznolog momka ona je bila raj na zemlji. Rudnici su u svoja nedra primali mlade, zdrave i bez dolara u džepu momke. tamo je brzo do nadzornika rudnika došao. Naučio je nekoliko svetskih jezika radeći sa siromašnim radnicima iz Evrope. Voleo je "slatki život" i naučio anerički boks (borna golim rukama). Bio je vrlo duhovit. Poziv da dodje na solunski front oberučke je prihvatio. Posle rata odredjen je za komesara kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Rusko Selo. Naseljavanje i projektovanje sela bili su njegova briga. Nastojao je da izvuče kakvu bilo korist od države koja je i sam bila osiromašena i opustošena. Odredio je lokaciju kolonije. Naslonio je na grobnicu Čarnojevića i na staro selo. Sam sebi je odabrao, javno, grunt za kuću, a svi ostali doseljenici su ga dobijali kockom. A onda je dozvolio da neko vreme ljudi zamenjuju dobijena kućišta prema svojim odredjenima i bliskim vezama. Dušan Glogovac je bio stalno doteran. Nosio je tašnu i mašnu. Voleo je kafanu. Za ostali svet bio je neobičan, kao da je sa druge planete došao. Sa sobom je u Rusko Selo doveo lepoticu iz Stoca - Vesu Ivetić i sa njom imao tri sina: Sinušu (poznatog srpskog glumca) i Mošu. Iskustvo stečeno u Americi i božiji dar za otkrivanje novih žica plemenitih metala odveli su ga u Trepču, gde su ga noce gazde, Englezi; oberučke prihvatili. Bio je cenjen kao veliki stručnjak. U rudniku je zapošljavao i siromašne Ruskoselce. Pred rat 1940. godine kupio je kuću Dušana Komada koji se odselio u Kosovsku Mitrovicu (kuća na mestu gde se nalazi dom Čede Čalije). Bio je veliki anglofil.
уторак, 18. август 2009.
Ovaj neobični i za svoje vreme pomalo neshvatljivi čovek rodjen je u Trebinju 1880. godine, gde je proveo detinjstvo i prvu mladost. Mnoge ljude tada je mamila obećana zemlja Amerika. Medju njima je bio i ovaj Hercegovac. Za ovog radoznolog momka ona je bila raj na zemlji. Rudnici su u svoja nedra primali mlade, zdrave i bez dolara u džepu momke. tamo je brzo do nadzornika rudnika došao. Naučio je nekoliko svetskih jezika radeći sa siromašnim radnicima iz Evrope. Voleo je "slatki život" i naučio anerički boks (borna golim rukama). Bio je vrlo duhovit. Poziv da dodje na solunski front oberučke je prihvatio. Posle rata odredjen je za komesara kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Rusko Selo. Naseljavanje i projektovanje sela bili su njegova briga. Nastojao je da izvuče kakvu bilo korist od države koja je i sam bila osiromašena i opustošena. Odredio je lokaciju kolonije. Naslonio je na grobnicu Čarnojevića i na staro selo. Sam sebi je odabrao, javno, grunt za kuću, a svi ostali doseljenici su ga dobijali kockom. A onda je dozvolio da neko vreme ljudi zamenjuju dobijena kućišta prema svojim odredjenima i bliskim vezama. Dušan Glogovac je bio stalno doteran. Nosio je tašnu i mašnu. Voleo je kafanu. Za ostali svet bio je neobičan, kao da je sa druge planete došao. Sa sobom je u Rusko Selo doveo lepoticu iz Stoca - Vesu Ivetić i sa njom imao tri sina: Sinušu (poznatog srpskog glumca) i Mošu. Iskustvo stečeno u Americi i božiji dar za otkrivanje novih žica plemenitih metala odveli su ga u Trepču, gde su ga noce gazde, Englezi; oberučke prihvatili. Bio je cenjen kao veliki stručnjak. U rudniku je zapošljavao i siromašne Ruskoselce. Pred rat 1940. godine kupio je kuću Dušana Komada koji se odselio u Kosovsku Mitrovicu (kuća na mestu gde se nalazi dom Čede Čalije). Bio je veliki anglofil.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Poštovani,
ОдговориИзбришиSa zanimanjem sam čitao Vaše tekstove o ljudima koji su imali nekkvu vezu sa Ruskim selom.Sve su to zanimljive biografije o ljudima koji su najlepši deo sebe dali kroz svoj plemeniti, nesebični rad. zainteresovala su me prezimena Brstina i berček, da li naša dva poznata filmska i pozorišna glumca, sa tim prezimenima, imaju nekakve veze sa Ruskim selom.
Ali, ono što me najviše zanima, jeste legenda o tome, da je Jovan - Janoš Damjanić, mađarski junak iz revolucije 1848/49, tajno sahranjen u kapeli Čarnojevića u Ruskom selu. pre par godina sam, prolazeći kroz Rusko selo, svratio na groblje, da vidim kapelicu, bila je zaključana, ali na tabli sa spiskom sahranjenih u kapeli, koja postoji na zidu kapele, nema njegovog imena. Znate li išta o tom događaju?
Srdačan pozdrav uz čestitke za lepe i poučne tekstove, koji čuvaju od zaborava tzv. "male" ljude.
Dr Milan Breberina, Novi Sad